HIV/AIDS – simptomi, liječenje i važne informacije

HIV je virus humane imunodeficijencije, koji uzrokuje AIDS.

Kratka povijest AIDS-a

Suvremena povijest AIDS-a počinje u SAD-u 1981. godine kada se objavio rad o učestalom pojavljivanju neobičnih infekcija u homoseksualaca. Postoji više teorija o podrijetlu HIV-a, no niti jedna zasad nije znanstveno potvrđena. Trenutno je najzastupljenije mišljenje da je zaraza HIV-om tipa 1 prešla s čimpanzi na ljude. Smatra se da je virus na ljude prešao tijekom 1930-tih godina. Najraniji pouzdan podatak o osobi zaraženoj HIV-om dolazi iz Konga, kada je 1959. godine iz krvi jednog bolesnika, koji je preminuo, dokazan HIV.

Što je HIV?

HIV je virus humane imunodeficijencije, koji uzrokuje AIDS. Naziv je dobio od kratice engleskog izraza “Human Immunodeficiency Virus”. Izaziva uništavanje imunološkog (obrambenog) sustava.

H – Human = ljudski, uzrokuje bolest nakon ulaska u ljudski organizam,

I – Immuno-deficiency = imunodeficijencija, virus uzrokuje deficijenciju imunološkog sustava, tj. slabost i nesposobnost obrambenog sustava organizma da se bori protiv različitih bolesti.

V – Virus = uzročnik bolesti je virus, mikroorganizam kojemu je glavno obilježje nemogućnost samostalnog razmnožavanja, tj. za razmnožavanje mu je potrebna živa stanica.

Što je AIDS?

AIDS je engleska kratica naziva Acquired Immunodeficiency Syndrome, što označava sindrom stečenog nedostatka imunosti.

SIDA je francuska kratica koja u prijevodu znači isto. Sindrom je skup određenih znakova bolesti, stečeno znači da je to stanje koje se dobiva tijekom života, to jest nije prirođeno, a imunodeficijencija (nedostatna imunost) ukazuje na pojavu oštećenja obrambenih snaga. AIDS je, prema tome, stanje u kojem je došlo do takvog slabljenja imunosti da se javljaju određene bolesti koje se inače u imunološki zdravih ljudi ne pojavljuju.

HIV je retrovirus koji inficira stanice ljudskog imunološkog sustava. Uglavnom uništava ili narušava funkciju CD4-pozitivne T-stanice i makrofage. Infekcija ovim virusom dovodi do progresivnog iscrpljivanja imunološkog sustava, što dovodi do imunodeficijencije. Imunološki sustav slabi i prestaje ispunjavati svoju ulogu u borbi protiv infekcija i bolesti. Osobe s imunodeficijencijom podložne su oportunističkim infekcijama i karcinomima.

• 1. VEZANJE I STAPANJE
• HIV započinje svoj životni ciklus vezanjem na CD4 receptore. Nakon vezanja virus se stapa sa stanicom domaćinom. Nakon stapanja, virus ispušta RNA, svoj genetski materijal, u unutrašnjost stanice.
• 2. REVERZNA TRANSKRIPCIJA
• Jednolančana RNA postaje dvolančana HIV DNA pomoću enzima reverzne transkriptaze.
• 3. INTEGRACIJA
• Novoformirana HIV DNA ulazi u jezgru stanice domaćina. Integrirana HIV DNA naziva se provirus. Provirus može biti neaktivan dugo godina, ne proizvodeći nove kopije HIV-a ili tek mali broj novih kopija.
• 4. TRANSKRIPCIJA
• Provirus koristeći RNA polimerazu stvara kopije genetskog materijala HIV-a.
• 5. SPAJANJE
• Spajanje manjih lanaca HIV proteina s kopijama RNA genetskog materijala HIV-a.
• 6. PUPANJE
• Novonastali virus pupa iz stanice domaćina. Dok pupa virus uzima dio vanjske ovojnice stanice koje postaju HIV-glikoproteini. Zašto su HIV-glikoproteini bitni? Oni su neophodni su za vezanje virusa za CD4 stanice.

Prvi znakovi HIV infekcije mogu biti simptomi slični gripi:

• Groznica
• Zimica
• Osip
• Noćno znojenje
• Bolovi u mišićima
• Grlobolja
• Umor
• Natečeni limfni čvorovi
• Afte u ustima

Ovi simptomi mogu doći i nestati unutar dva do četiri tjedna. Nakon što ti simptomi nestanu, HIV možda neće uzrokovati simptome dugi niz godina, iako je virus i dalje prisutan te nastavlja oštećivati ​ imunološki sustav. To nažalost znači da ljudi s HIV-om često ne znaju da su zaraženi te nesvjesno mogu širiti HIV. Akutna faza HIV infekcija, ako se infekcija ne liječi, postaje kronična HIV infekcija. Ako se ne liječi, virus će na kraju oslabiti imunološki sustav vašeg tijela. Tada će infekcija napredovati u AIDS. Ovo je kasna faza HIV infekcije kada je imunološki sustav jako oštećen. U kasnoj fazi česte su oportunističke infekcije.

Faze HIV-infekcije

Nakon 3 do 6 tjedna od zaražavanja nastupa prva faza HIV-bolesti, ona se još naziva i akutna HIV-infekcija. U većini bolesnika javljaju se simptomi koji su slični virozi, gripi ili infektivnoj mononukleozi. Ti simptomi najčešće nestaju i bez liječenja.

Nakon početne akutne faze slijedi asimptomatska faza ili faza kada nema simptoma bolesti. Ciljne stanice HIV-a su CD4 stanice, vrsta bijelih krvnih stanica koje sudjeluju u borbi protiv infekcije u tijelu. Kada se zaražena CD4 stanica raspadne, ona oslobađa više kopija HIV-a. Ti novi dijelovi virusa pronalaze i ulaze u ostale CD4 stanica, a ciklus se nastavlja po već opisanom postupku. HIV može uništiti cijele “obitelji” CD4 stanica. Broj CD4, u asimptomatskoj fazi, je obično od 350-750/mm3. Međutim, simptomi i umnožavanje virusa ne koreliraju, odnosno zaražena osoba ne mora imati simptome, a HIV virus će se umnažati i razarati napadnute stanice. Taj proces smanjuje broj limfocita CD4. Ova faza bolesti obično traje 10 godina.

Nakon otprilike 10 godina nastupa faza bolesti sa simptomima koja se može podijeliti na rane, srednje i kasne simptome. U ranoj fazi se češće javljaju inače uobičajene infekcije kože, usne šupljine ili rodnice. Moguća je pojava ponavljajućih upala pluća i sinusa, reaktivacija tuberkuloze te Kaposiev sarkom. U srednjoj fazi HIV-bolesti koja nastaje u 50% bolesnika nakon 10 godina od zaražavanja, javljaju se teže bolesti kao što su upala pluća uzrokovana gljivom Pneumocystis jiroveci ili proljev uzrokovan parazitom Cryptosporidium. U ovoj fazi HIV-bolesti prisutna je često anemija. Također se mogu javiti i simptomi oštećenja živčanog sustava.

U zadnjoj, odnosno kasnoj fazi HIV-bolesti, pojavljuju se: infekcija mrežnice uzrokovana citomegalovirusom, limfom mozga, zaraza s atipičnim mikobakterijama, a Kaposiev sarkom se proširi. Mogu biti i izraženi simptomi kao gubitak teka, mučnina, povraćanje, proljev, pad tjelesne težine i opća slabost.

Prevencija

Svatko tko ima spolne odnose bez kondoma ili dijeli igle u opasnosti je od infekcije HIV-om. Postoji mnogo učinkovitih načina za sprječavanje ili smanjenje rizika od infekcije HIV-om, uključujući: korištenje kondoma, profilaksa nakon izlaganja (PEP), profilaksa prije izlaganja (PrEP). PEP i PrEP su omogućili prevenciju HIV infekcije kod zdravih partnera HIV pozitivnih osoba.

Prevalencija

Prema HZJZ-u Hrvatska je zemlja niske prevalencije infekcije HIV-om: manje od 0,1 % stanovnika ima protutijela na HIV (seroprevalencija protutijela na HIV kod osoba koje prvi put dobrovoljno doniraju krv u Hrvatskoj je u razdoblju 1998. – 2013. god. iznosila od 0,00 do 0,014 %, HZTM). Neke skupine stanovništva imaju znatno višu prevalenciju HIV protutijela: muškarci koji imaju spolne odnose s muškarcima, osobe koje koriste droge injektiranjem te osobe koje često mijenjaju partnere.

Testiranje na HIV

Svi se mogu anonimno, dobrovoljno i besplatno testirati u centrima za HIV savjetovanje i testiranje. Ako ste bili u situaciji u kojoj ste se mogli zaraziti HIV-om slobodno kontaktirajte neki od Centara za anonimno i besplatno savjetovanje i testiranje na HIV (HIV savjetovališta) koja djeluju u zavodima za javno zdravstvo u osam gradova u Hrvatskoj: Dubrovnik, Osijek, Pula, Rijeka, Slavonski Brod, Split, Zadar i Zagreb. Također na istom mjestu možete dobiti individualan savjet stručnjaka kako se zaštititi od HIV infekcije i drugih spolno prenosivih infekcija te dobiti sve potrebne informacije oko liječenja i podrške. Testiranjem se mogu otkriti rane faze HIV-a i uspješnije liječiti.

Kome se preporučuje testiranje na HIV?

Ukoliko osoba nije koristila prikladnu zaštitu (kondom) pri spolnom odnosu s nepoznatom ili nedovoljno poznatom osobom, osobom rizičnog spolnog ponašanja ili osbom čiji HIV status ne zna, ako je imala ili ima veći broj spolnih partnera, a ne koristiti zaštitu (kondom), ako je intravenski uzimala drogu ili se ubola na već rabljene igle i šprice, ako je imala ili ima neku spolno prenosivu bolest (HPV, sifilis, gonoreju itd.), ako se tetovirala ili stavljala piercing, bila na akupunkturi u neadekvatnim (nesterilnim) uvjetima.

Prema podacima Hrvatskog zavoda za transfuzijsku medicinu, među ukupno testiranim dozama krvi svih dobrovoljnih davatelja krvi (195.563) u 2018. godini, učestalost potvrđenih pozitivnih uzoraka je i niska, odnosno bila su samo dva pozitivna nalaza na HIV.

Europski tjedan testiranja na HIV, sifilis i hepatitis B se tradicionalno obilježava i u Hrvatskoj u zadnjem tjednu u 11. mjesecu. U to vrijeme se također možete godišnje besplatno i anonimno testirati.

Nekim ljudima se savjetuje redovito testiranje jer su pod posebno visokim rizikom.

Liječenje

Za liječenje HIV-a koriste se antiretrovirusni lijekovi. Poznata skraćenica HAART označava vrlo djelotvorno antiretrovirusno liječenje (engl. “Highly Active Antiretroviral Treatment”).

To je kombinacija triju ili više lijekova kojima je cilj dugoročno spriječiti umnožavanje HIV-a i omogućiti oporavak imunološkog sustava. HAART neće izliječiti u potpunosti HIV inficiranu osobu, ali će smanjiti razinu HIV-a. Djeluju tako što zaustavljaju razmnožavanje virusa u tijelu, omogućujući imunološkom sustavu da se sam izbori i sprječava daljnja oštećenja. Dolaze u obliku tableta, koje je potrebno uzimati svaki dan. Problem kod liječenja HIV-a je taj što virus može vrlo lako razviti otpornost na jedan lijek, zato se danas u liječenju koriste kombinacije različitih lijekova te se tako smanjuje mogućnost brzog stvaranja otpornosti na terapiju.

Bitno je znati!

Prema podacima HZJZ najčešći put prijenosa je nezaštićenim spolnim odnosom i to čak 96%.  Najčešći put prijenosa je spolni odnos između muškaraca ili biseksualni kontakt, dok je drugi najčešći put prijenosa spolni odnos između žene i muškarca. Bitno je naglasiti da se HIV prenosi i tijekom spolnog odnosa muškarca i žene te da se žene isto mogu zaraziti HIV-om. Sljedeći najčešći put je putem injektiranja droga, zatim vertikalni prijenos (sa zaražene majke na novorođenče).

Među slučajevima zabilježenim u 2020. godini, bilo je 67 muškaraca (88 %) i 9 žena (12 %). HIV se ne može prenijeti bliskim kontaktom kao što su zagrljaj, poljubac ili pak boravak u istoj prostoriji. Nemojte izbjegavati bliski kontakt s osobama koje su HIV pozitivne, jer osim nabrojanih puteva prijenosa nemoguće je drugačije se zaraziti.